Digital and Generation Gap - Laptop or Lapot?
To be honest, I belong to Generation X, so it is no surprise that I sublimed it and idealized it the most.
Because I really believe that my generation is capable of understanding all of the cohorts above who currently co-exist on this planet. And that we can be a good bridge over a wide generation gap that opened up.
Today, it takes much less for a generation gap than before.
Take a look at the following graph to see which generation you belong to:
Besides, there are two general classifications - digital natives and digital immigrants:
- Digital natives - people born in hi-tech environment, they overlap with generations Y and Z (the latter also called iGen, so named in a book by Dr Jean Twenge)
- Digital immigrants - counter-intuitively, elderly people who ended up in digital age, who belong to analogue age by their behaviour patterns - they are not born with computers, they poorly or inadequately handle technology and generally have difficulties in keeping pace with technological progress
As you can see, there is very small window between generations Y and Z, not a single generation could be properly formed. Even 10 years make significant difference now.
For all we know, baby-boomers and Generation Z may even be different species of Homo Sapiens. A thorough DNA analysis should be conducted to verify that.
Generations Y and Z probably consider baby-boomers a non-malicious bug in the system that should be upgraded or simply removed by a new update that would be conveniently named e-lapot (e-uthanasia, mercy killing of old and frail people who were considered burden to the community in ancient times).
New generations consider baby-boomers as useful as a mouse pad, or radio-cassette player, or an analogue photo camera.
Simply put, they do not bother them physically, except when they crowd the public transport and supermarkets, or when they call them on landlines phones..but they believe that the world would not lose much if they perished...
On the other hand, baby-boomers lament over the destiny of new generations, they reminisce their youth and childhood and constantly pester their children with remarks about the manner they raised their grandchildren who are glued to their devices.
You are risking a spine malformation, get some fresh air, go out, get that phone out of your hands, and similar cliche statements.
They often feel isolated, misunderstood, unwanted, not unjustified though. Most of them have no intention whatsoever to tackle that brave new world and learn the benefits of the 21st century. They are pretty stubborn and think they know best, and they often try to prove it.
They categorically refuse to use ATMs - fearing these money-stealing machines, they are slightly scared of validators in public buses - especially when they have voice machines, smartphones are actually dumb as they have no keys, and computers are good as long as they can show where they can buy supplies with discounts or if they enable Skype chats with relatives and expats abroad.
As for the devices, they still believe TV, provided it has only one remote control, they are terribly annoyed with these new top-shop boxes (i.e. set-top boxes), and since the 1st programme of the national broadcaster is not placed on number 1, as God commanded.
They are trying to persuade their grandchildren to find steady jobs in a state-run company and to abandon this online fermenting stuff (i.e. freelancing).
They still know how to make perfect pies, tasty and spicy dishes, fix a lot of things and keep small children.
They also have the most sustainable source of income (pension), the luxury generations Y and up no longer rely upon.
They have a freehold over a property they redeemed from the company in the 1990s, and maybe a summer cottage in the countryside.
These are their winning cards and the safety net against lapot, so they are rather precarious when it comes to the sale and division of real estate.
Generation X je ostala zarobljena u nekom limbu, ni na nebu ni na zemlji.
Da ne bude da je sve idealno sa ovom generacijom, to je zapravo najviše isfrustrirana grupa.
Htela bi od oba sveta po nešto da pokupi. Žele veću kontrolu nad svojim životom.
Maštaju da daju otkaz u državnoj firmi gde su ih roditelji zaposlili za stalno i da pokrenu sopstveni posao (milenijumski virus).
Nadahnjuju se uspešnim pričama istih tih milenijalaca, a sa druge strane, pamte i svoje srećno detinjstvo i kako za sreću nisu potrebni ni algoritmi, ni brendovi, ni kripto valute.
Vuče ih priroda, a vuku ih i tehnologije.
Ta rastrzanost ih ubija, pa su često anksiozni, a pomalo zavide i jednima i drugima. Ne znaju kojem se prikloniti carstvu.
I Rusija i EU. Manje od nezavisnosti, više od autonomije. Ma dođavraga…
Voleli bi da mogu da se opredele. Ne znaju više ni kako da vaspitavaju decu, šalju im oprečne poruke, oboljevaju od psihosomatskih oboljenja.
Ukratko – odličan su materijal za psihoterapeute.
Digitalni jaz
Najopštije, digitalni jaz (eng. digital divide) podrazumeva razlike između ljudi koji imaju pristup Internetu i onih koji nemaju.
To stvara socio-ekonomske razlike u kojoj su na pogrešnoj strani jednačine oni koji su bez pristupa Internetu zbog velike baze znanja i pristupa online tržištu rada za koji su uskraćeni.
To je zaista istina i mogu se izvući brojni dokazi i statistički podaci koji to potvrđuju.
Uostalom, tehnološki giganti uveliko razmišljaju o načinima da se mrežom ,,pokrije“ Afrika kao najugroženiji kontinent.
Razmišlja se o nekom održivom i isplativom rešenju koje bi zadovoljilo potrebe i najsiromašnijih zajednica.
Elon Musk uveliko radi na projektu Starlink, u okviru kojeg planira da lansira 12.000 satelita u nižu orbitu kako bi pokrio čitavu planetu signalom ultra-brzog interneta (edit: 23.05.2019. lansiran prvi kontigent od 60 satelita).
Ukoliko se ostvari, projekat bi omogućio da internet stigne i u najzabačenije krajeve planete gde je do sada bio nedostupan.
Još uvek nisu jasni finansijska konstrukcija i koliko bi to koštalo obične korisnike, ali je očigledno da Elon nije vođen baš samo altruističkim motivima.
U pitanju je i kontrola neslućenih razmera koju bi imao ukoliko uspe da privuče većinu velikih korisnika i postane dominantan na tržištu satelitskog interneta.
Međutim, mene zanima još jedan digitalni jaz kojeg smo i sami svedoci, na ličnom planu.
Jaza koji se stvara između ljudi koji su sličnih generacija, društvenog statusa, primanja i obrazovanja, a koji se razlikuju po stepenu korišćenja Interneta i savremenih tehnologija.
Sigurno imate i u svom okruženju primere ljudi (istina retke) koji se ne snalaze baš najbolje sa uređajima i tehnikom, ili ih to prosto ne zanima, imaju neka drugačija interesovanja.
Nekada je taj digitalni jaz veći od generacijskog.
Primera radi, za neke stvari vam po shvatanjima može biti bliža baka koja ima android telefon i Fejsbuk nalog, nego vršnjak koji kategorički odbija da zameni svoj cigla telefon i ne koristi društvene mreže.
Iako ste generacijski mnogo bliži, teme za razgovor su vam u stvari dosta ograničene, jer vaš analogni prijatelj ne prati najnovije trendove i vesti, pošalice i tvitove, gafove političara i estrade, ili slike blesavih kuca i maca.
Da ne spominjem to što nema ni Viber pa ne može da se uključi u Viber grupe i da postane ravnopravni član zajednice.
Priznajem, takvi slučajevi su danas zaista retki, posebno među mlađom populacijom, ali teoretski bi mogli da dovedu do velikih problema u komunikaciji.
Da ne kažem da to obično vodi ka digitalnoj diskriminaciji o kojoj će biti više reči u nekom od narednih tekstova.
Imaju li današnja deca izbora
Sad kad smo pretresli različite generacije i navike, prošlost i sadašnjost, da se osvrnemo na budućnost.
Kakvu budućnost imaju danas rođena deca?
Kakvi su im izbori?
Iako izgledaju nepregledni i brojni, to važi samo u meri u kojoj su ti izbori usklađeni sa mejnstrim trendovima. Pošto je reč o tehnologiji, da se fokusiramo na nju.
Mogućnost izbora podrazumeva da možemo nečemu da kažemo NE. Ima li danas rođeno dete slobodu izbora da kaže NE tehnologiji?
Može li se odgajiti jedan analogni amiš, mali neo-ludita tehnološki osakaćen i funkcionalno nepismen?
Da li je ijedan roditelj danas dovoljno lud/hrabar da detetu zabrani korišćenje računara, interneta, pametnog telefona?
Da li je društvo spremno da trpi takvog anahronog pojedinca?
A šta ćemo sa školom i obrazovnim institucijama?
,,Izvinite, ne mogu da pristupim elektronskom dnevniku pošto mi nemamo računar kod kuće, a takođe vas molim da obaveštenje o skraćenim časovima koje ste poslali preko vajber grupe ubuduće nama prenosite preko fiksnog telefona jer nemamo mobilni.’’
Možete li da zamislite takvu situaciju i da li biste svom detetu priredili takvo detinjstvo?
I gde biste živeli – u šumi?
I to je opcija, ne kažem… Ali u ovom svetu kakav poznajemo, to nije opcija i nije izbor. Izbor zapravo ne postoji, a samim tim ni sloboda.
Savremeni monoteizam
Religija je oblast koja se tradicionalno opire promenama i u tome je obično jako istrajna i uspešna.
Tek ponekad nevoljno prizna poraz i prihvati činjenicu da se Zemlja okreće oko Sunca i da u teoriji evolucije možda postoji i zrnce istine. To što je dotadašnje poricanje koštalo života hiljade najumnijih ljudi ne dotiče ih previše.
Ipak, deluje da i crkva(-e) posustaje i gubi trku protiv tehnoloških giganata koji prete da čak i ideološki pokore planetu i preteknu najveće religije zajedno.
Izgleda da se tradicionalne religije nisu baš najbolje snašle, nadajući se da će izaći kao krajnji pobednici u ideološkom ratu protiv nauke, kao bezbroj puta do sada.
Međutim, čini se da su se malo prevarili u tome. Broj vernika je u stalnom opadanju, dok broj korisnika društvenih mreža uporno raste.
Kod mladih se konstanto beleži smanjenje broja vernika, nove generacije očito više ne haju za nedeljne službe.
Kada bi crkve shvatile da najveću opasnost po veru danas ne predstavlja hedonizam, već distrakcija, možda bi mogle ponovo da se približe rasejanoj digitalnoj generaciji.
Andrew Sullivan u članku I used to be a human being
Zbog toga mi jedna stvar zaista nije jasna. Ne mogu da verujem da se 2019. godine još uvek vode verski ratovi u svetu?!To što sam ateista odgajan u doba komunizma nema veze sa ovim o čemu pričam.
Bog je mrtav – živeo Internet!
Da, zaista imamo novu religiju, koja po brojnosti premašuje sve danas poznate religije zajedno. A još ih objedinjuje.
Aman ljudi, pa čak i islamska država kači klipove na youtube i regrutuje nove kamikaze preko društvenih mreža.
Nema tu više ideologije ni teologije. Jedna je vera, koja okuplja i hrišćane i muslimane i budiste i ___________ (popuni prazninu).
Internet je naš novi credo, naš sveprisutni i svemoćni gospodar.
Jabuka (Apple) je simbol našeg greha, Tesla (ne Nikola nego onaj proroka Ilije Maska) je već najavio dolazak mesije.
San Francisko je novi Nazaret, digitalni startapovi su nove hrišćanske komune, distruptivne tehnologije su ikonoklastičke sile koje ruše stare idole.
Tragajući za smislom života (Google search), zagledani smo u oblake (eng. Cloud) i čekamo dan kad će nas sveti duh (internet) likom i knjigom (Facebook) sve povezati u jedno (IoT – internet of things).
Još nam fali mesija… A to bi mogla da bude VI – artificial intelligence.
Dakle, imamo sve preduslove za razvijanje nove monoteističke religije koja će se po jednoj stvari razlikovati od svih prethodnih.
Po tome da neće imati konkurenciju. Uz fanatičnu posvećenost i vezanost.
Ako se još niste priklonili carstvu internetskom, imam jedno pitanje za vas.
Šta čekate?